Foto: Velibor Tripić

 

Gotovo dvije decenije Milan Mataruga, profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, posvetio je istraživanju Pančićeve omorike, a prethodnih dana u toj misiji su mu se pridružili i istraživači s Harvarda, na čiju će adresu uskoro stići i sjemena iz Republike Srpske izdvojena iz šišarica.

  • Profesor Milan Mataruga s Harvardom sarađuje na očuvanju Pančićeve omorike
  • Sjemena iz RS stižu na Harvard radi ex situ očuvanja vrste
  • Planiraju zajedničke projekte, posjete i naučne radove
  • Omorika ugrožena klimatskim promjenama i požarima

Tim povodom razgovarali smo s profesorom Matarugom, koji ističe da su mu se istraživači sa Harvarda javili prije pet godina u želji da sarađuju, međutim, tada je pandemija virusa korona sve zaustavila.

„Oni su tada izrazili interes da sakupljaju sjeme i da rade zajedno s nama na upravno tom ex situ očuvanju Pančićeve omorike. Već u aprilu sam im morao pisati da je sve zaustavljeno i da moramo čekati da prođe kovid. Ja sam zaboravio na tu komunikaciju, da bi u januaru 2025. oni ponovo kontaktirali mene i rekli: ‘Vi ste uradili sjajnu stvar, mi želimo da radimo s Vama, mi želimo da učestujemo u Vašim aktivnostima, mi želimo da pomognemo, mi želimo da budemo dio priče o očuvanju Pančićeve omorike. Mi odmah nudimo mogućnost saradnje, da je čuvamo u svim arboretumima i botaničkim baštama'“, prisjeća se profesor Mataruga za „Nezavisne novine“ i dodaje da je to sjajna šansa za omoriku.

Istraživači s Harvarda oduševljeni

Kako navodi, nakon dobijenih svih dozvola, istraživači su stigli u Banjaluku i zajedno s njim su proveli nekoliko dana na terenu.

„Ja sam, prije nego što su oni krenuli prema nama, njih upozorio da je riječ o veoma nepristupačnim terenima, da je vrlo moguće da imamo loše vremenske uslove, da ćemo u pojedinim slučajima prolaziti kroz minska polja, da je malo ljudi koji smiju ući u stanište Pančićeve omorike, jer je izuzetno strm nagib terena, i da moraju imati adekvatnu opremu. Moram priznati da sam bio jako srećan kad sam mogao posmatrati njihove izraze lica, kad su vidjeli omoriku u tom njihovom prvom susretu na njenom prirodnom staništu“, kaže Mataruga i dodaje da su kolege s Harvarda oduševljene.

Tome u prilog govori i činjenica da za sljedeću godinu već dogovaraju novi dolazak.

Sjemena iz RS putuju u američke botaničke bašte

Do novog susreta, planova je mnogo, pa će se tako u narednih mjesec dana krenuti i u proces ekstrakcije sjemena iz šišarica.

„Jednu količinu sjemena planiramo da distribuiramo njima i da im stavimo na raspolaganje, jedna količina ostaje nama dalje na proizvodnju sadnica i čuvanje u našim bankama gena, i očekujemo da će oni već iduće godine ući u proces proizvodnje sadnog materijala“, navodi Mataruga za „Nezavisne novine“.

Takođe, kako dodaje, u planu je da napišu i zajedničko saopštenje koje će biti objavljeno u časopisu pri Harvardu o aktivnostima na očuvanju Pančićeve omorike.

„Pozvani smo da posjetimo Harvard univerzitet, pozvani smo da pričamo na Harvardu o tome šta mi radimo sa našom omorikom, i vjerujem da ćemo to iduće godine stići uraditi“, nabraja planove profesor Mataruga.

Klimatske promjene prijete opstanku omorike

Važnost rada profesora Mataruge, ali i dolaska istraživača s Harvarda potvrđuje i potreba da se Pančićeva omorika dodatno zaštiti, jer su izazovi poput klimatskih promjena, požara, ali i ljudi, mnogo ugrozili ovu zaštićenu vrstu.

„Ono što uspijevamo da konstatujemo u višedecenijskim istraživanjima jeste da naš odnos prema Pančićevoj omorici po principu ‘čuvaj, ne diraj, ne prilazi, ne ulazi, ne radi ništa’ za omoriku nije dobar. I upravo mi sada mijenjamo potpuno koncept zaštite Pančićeve omorike iz faze strogog mirovanja u fazu aktivne zaštite gdje pokušavamo da kažemo da mi omorici moramo da pomognemo da bi opstala na staništima na kojima je ona opstala više od 10 miliona godina i da je prenesemo možda na neka bolja za nju staništa gdje ćemo je lakše sačuvati nego tamo gdje se od prirode javlja“, kaže on i dodaje da se Pančićeva omorika za samo 70 godina u svojim kanjonima pomjerila na više nadmorske visine za čak 200, 300 i 400 metara.

„Ona je sada gotovo udarila u plafon i došla je do vrha nadmorskih visina na kojima se od prirode javlja. Zato pomalo i skromno, da ne kažem stidljivo, u monografiji koju pripremamo za štampu, kažemo da će pitanje biti hoćemo li je uopšte moći sačuvati na njenim prirodnim staništima. Pretpostavljam da je moramo izvući čak i na veće nadmorske visine i na kraju krajeva na bolja staništa jer ona je tamo na izrazito surovim staništima“, objašnjava profesor za „Nezavisne novine“.

Nismo svjesni šta imamo

Kada je riječ o onome šta možemo uraditi u njenom očuvanju, profesor navodi da je potrebno praviti putni pristup tim populacijama, čuvati ih od požara, nastaviti na kolekcionisanju rijetkih populacija kako bismo ih sačuvali od mogućeg nestanka, te da je potrebno podizati plantaže.

„I sigurno da mi sveobuhvatnim mjerama borbe protiv klimatskih promjena nećemo tako lako pomoći vrsti, ali ono što možemo kad je omorika u pitanju, to možemo sigurno da radimo odmah i da ne čekamo“, apeluje Mataruga.

I dok istraživači s Harvarda dolaze u Republiku Srpsku kako bi istraživali Pančićevu omoriku, prema mišljenju profesora, mi baš i nismo svjesni šta imamo.

„Ali isto tako vjerujem i radujem se kad vidim sve više i više ljudi koji postepeno pokazuju interes i koji kažu: ‘Ovo je važno, mi želimo da ovo pomognemo, promovišemo, podržimo.’ Za mene je bilo iznenađujuće kad sam vidio na njihovoj prezentaciji da su oni 1890. sadili Pančićevu omoriku po Americi. Za mene je bilo fascinantno da imaju stabla iz 1920. u svom arboretumu o Pančićevoj omorici, a mi smo Pančićevu omoriku sadili u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu i u Banjaluci šezdesetih godina prošlog vijeka. Što znači da su oni tome mnogo više dali značaja nego mi“, pojašnjava time profesor značaj Pančićeve omorike.

Kako dodaje, „mi to imamo, pa nam to ne nedostaje“.

 

Profesor Mataruga najavljuje monografiju o omorici

A zbog važnosti Pančićeve omorike i 20 godina posvećenih istraživanju ove vrste, profesor Mataruga je napisao i monografiju o njoj, koja bi svjetlo dana trebalo da ugleda u decembru ove godine.

„Moj cilj je da u ovoj godini, kad upravo obilježavamo 150 godine Pančićeve omorike, prvi put pišemo o omorici kroz čitav njen istorijat, prvi put pokažemo sve i jedno nalazište Pančićeve omorike na njenom prirodnom staništu, prvi put govorimo o njenim taksomima, o njenoj genetici, o njenoj ekologiji, o njenoj fiziologiji. Sve što je bilo dostupno, stavljeno je u te dvije korice i mislim da će biti sjajna knjiga“, kaže on.

Važno je prikupiti sjemenski materijal

Majkl Dastman, istraživač s Harvarda, prilikom nedavne posjete pohvalio je rad Univerziteta na istraživanju i zaštiti Pančićeve omorike u prirodnoj sredini.

„Važno je da prikupimo sjemenski materijal i iskoristimo ga u plantažama i botaničkim baštama, ne samo u Republici Srpskoj, već i širom svijeta. Ovo radimo kako bismo zaštitili i obogatili biodiverzitet. Čast mi je da boravim ovdje“, rekao je on tada.

Izvor: Nezavisne novine